Postupak posredovanja

Svaki dan u svijetu postoje razne konfliktne situacije, ponekad njihov ishod može biti zadovoljavajući samo za jednu od stranaka, a ponekad i put od sukoba do pomirenja zaraćenih strana može se dogoditi pozitivnim putem za oboje. Dakle, jedan od načina rješavanja sukoba, uz učešće treće strane, koja je neutralna, a koja je samo zainteresovana za rješavanje spora, je procedura medijacije.

U desno, medijacija je jedna od njihovih alternativnih tehnologija rješavanja sukoba. Treća strana je posrednik sa kojim stranke razvijaju konkretan sporazum o situaciji u sukobu. Stranke kontrolišu proces usvajanja alternativa kako bi rešili i riješili spor.

Principi medijacije su sledeći:

  1. Poverljivost.
  2. Međusobno poštovanje.
  3. Dobrovoljnost.
  4. Transparentnost i iskrenost postupka.
  5. Jednakost stranaka.
  6. Neutralnost medijatora.

Vrijedno je napomenuti da se pojam posredovanja pojavio u drevnim vremenima. U istoriji poznata je činjenica sličnih slučajeva u trgovini između stanovnika Vavilona i Feničana.

Kao moderan metod rešavanja sukoba, medijacija se razvijala još od druge polovine 20. veka, u Australiji, Sjedinjenim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu.

Vrste i tehnike medijacije:

  1. Transformativni. Učesnici mogu samostalno odrediti kurs medijacije. Treća strana, posrednik ih prati. Ključne komponente ove vrste su slušanje i slušanje. Kao rezultat toga, učesnici treba da budu više osetljivi na potrebe drugih, pokušavaju da ih razumeju.
  2. Restorativni. Stvoreni su uslovi za dijalog, čiji je glavni cilj restauracija odnosa između zaraćenih strana. To jest, u ovom slučaju, glavni zadatak posrednika je stvaranje neophodnih uslova za strane i njihov dijalog
  3. Medijacija za rešavanje problema. Fokusirajući se na interese stranaka, a ne na njihove pozicije. Medijator u početku predlaže da stranke pokažu svoje pozicije, a zatim im pomaže da pronađu i prepoznaju zajedničke interese.
  4. Nervativ. Medijator i suprotstavljene strane nastavljaju da utiču jedna na drugu tokom dijaloga.
  5. Porodično orijentisano. Ova vrsta se zasniva na regulaciji porodičnih sukoba, interkulturalnosti i sporova između različitih generacija.

Razmotrite faze medijacije koje čine sam proces.

  1. Poverenje i strukturiranje (iz ove etape postavlja osnovu za odnos stranaka, koji će se posmatrati tokom procesa medijacije).
  2. Analizirajući činjenice i identifikovanje postojećih problema (ova faza ima za cilj analiziranje činjenica koje su značajne za identifikaciju problema, ovaj proces djelimično potiče od kraja prve faze).
  3. Potražite alternativna rješenja (pregled svih problema, definicija glavnih rješenja i traženje rješenja koja se mogu skrivati ​​u zahtjevima i problemima obe strane).
  4. Donošenje odluka (glavni zadatak ove faze je zajednički rad učesnika u odlučivanju, koji će biti za njih optimalno).
  5. Izrada završnog dokumenta (napravljen je sporazum, plan ili dokument u kojem su jasno navedene odluke kojima su došle sukobljene strane).

Treba napomenuti da proces medijacije pomaže u postizanju sporazuma i određenom sporazumu bez pojavljivanja novog sukoba između strana, odnosno u pogledu strana jedni prema drugima. Jednako važno je činjenica da medijacija podržava autonomiju svake konfliktne strane iu nekim slučajevima deluje kao alternativa za zamjenu sudske intervencije.