Rodna ravnopravnost - šta to znači, glavni kriterijumi, mit ili realnost?

Rodna ravnopravnost u modernom svetu koji se brzo menja, predstavlja novi trend u razvoju odnosa u društvu u kojem niko nije ugnjeten. Evropske zemlje to vide kao dobrobit za ekonomiju, razvoj različitih industrija i, uopšte, za sreću osobe. Druge države vide rodnu ravnopravnost kao prijetnju kolapsu ustaljenih tradicija.

Šta je rodna ravnopravnost? Definicija

Šta znači rodna ravnopravnost? Ovo je koncept razvijenih zemalja, pozicioniranje ideologije da osoba, bilo muško ili žensko, ima ista socijalna prava i mogućnosti. Ovaj socijalni fenomen ima nekoliko sličnih imena:

Glavni kriterijumi rodne ravnopravnosti

Da li je rodna ravnopravnost moguća? Neke zemlje (Danska, Švedska, Finska) su već odgovorile na ovo pitanje i na osnovu proučavanja ovog fenomena, iznele sljedeće kriterijume na koje se može sudeći o rodnoj ravnopravnosti:

Problemi rodne ravnopravnosti

Da li je rodna ravnopravnost mit ili stvarnost? Stanovnici mnogih zemalja postavljaju ovo pitanje. Nisu sve države u potpunosti sprovodile programe za osiguranje rodne ravnopravnosti i to zavisi od mnogih faktora i mentaliteta. Zemlje sa tradicionalnim porodičnim načinom života, u rodnoj ravnopravnosti vide uništavanje vječnih tradicija. Muslimanski svet negativno posmatra rodnu ravnopravnost.

Međunarodni standardi rodne ravnopravnosti

Jednakost polova u pravu utvrđuje Međunarodna organizacija UN u konvencijama iz 1952. i 1967. godine. Evropska unija je 1997. godine razvila standarde za rodnu ravnopravnost:

Rodna ravnopravnost u savremenom svetu

Zakon o rodnoj ravnopravnosti postoji u nordijskim zemljama (skandinavski model). Važnost predstavljanja žena u vladi takođe se daje u zemljama kao što su Holandija, Irska, Njemačka. U Kanadi postoje posebna ovlašćena državna tijela: Ministarstvo za ženske poslove, Sektor za rodnu ravnopravnost Kanadske agencije za međunarodni razvoj. SAD 1963. - 1964. godine. usvaja zakone o jednakim plaćama i zabrani diskriminacije.

Feminizam i rodna ravnopravnost

Rodna ravnopravnost u savremenom društvu ima svoje korene u društvenom fenomenu kao feminizam , žene su se proglasile u obliku ženskog beogradskog pokreta u 19. vijeku. - ovo je bio prvi talas feminističkog pokreta za pravo glasa, a zatim iz 1960. godine - drugi talas socijalne jednakosti sa muškarcima. Savremeni pravac feminizma, novog doba, izražava rodnu ravnopravnost i ravnopravnost izražen je u činjenici da su muškarac i žena jednako jednaki, dok žena ima ženstvenu suštinu - ženstvenost i čovek - muškost.

Feminizam novog doba izjavljuje da ni muškarac ni žena ne treba stidjeti zbog svojih rodnih karakteristika i slobodnih ih da raspolažu onako kako ti se sviđa, rod se možda ne poklapa sa biološkim polom i povezuje se sa onim što osoba sebe smatra. Drugi feministički trendovi takođe podržavaju ravnopravnost polova na jednakoj osnovi jednakosti bez obzira na rasu, etničku pripadnost, boju ljudske kože.

Rodna ravnopravnost u svijetu rada

Princip rodne ravnopravnosti podrazumijeva da i muškarci i žene imaju ista prava na bilo koji položaj u javnoj ili privatnoj organizaciji. Važna stvar ovde je mogućnost žene da primi zarade ne manje od čoveka koji radi u istoj oblasti. Zapravo, rodna ravnopravnost na tržištu rada različitih zemalja je u različitim fazama razvoja. Rodna ravnopravnost vodi u zemljama EU. Među zemljama ZND-a je Belorusija, Rusija je zemlja sa tradicionalnim patrijarhalnim načinom da ne podržava ravnopravnost polova.

Rodna ravnopravnost u porodici

Rodna ravnopravnost uništava porodicu, kaže moskovski pastor, protjerijer Aleksandar Kuzin, oslanjajući se na Božiji zakon. Porodični institut mora ostati konzervativan i nepromenjen, a emancipacija uništava tradicionalnu porodicu. Nezavisna studija švedske studije koja je sprovedena za istraživanje uticaja gender izjednačavanja uloga oca i majke može dovesti do trajnih mentalnih poremećaja kod djece. Ova ili druga odstupanja se javljaju kod 23% djece u tradicionalnoj porodici, 28% djece živi u ultra-tradicionalnim porodicama, a 42% djece iz rodno ravnopravnih porodica.

Ocena rodnog kapitala

Svakogodišnji Svjetski ekonomski forum daje izvještaj (Globalni izvještaj o ravnopravnosti polova) za različite zemlje, na osnovu istraživanja četiri kriterijuma:

Obezbeđeni podaci se analiziraju i izrađuje se ocena zemalja o rodnoj ravnopravnosti. Danas, ovaj rejting, usvojen u studiji 144 zemalja, izgleda ovako:

  1. Island;
  2. Norveška;
  3. Finska;
  4. Ruanda;
  5. Švedska;
  6. Slovenija;
  7. Nikaragva;
  8. Irska;
  9. Novi Zeland;
  10. Filipini.

Preostale zemlje, koje nisu obuhvaćene 10-vrati, distribuirane su na sljedeći način:

Rodna ravnopravnost u Rusiji

Položaj žene čak i pre skorašnjeg vremena. U Rusiji se smatrao nezamenljivim, iz istorijskih izvora, Katedralnim kodom iz 1649. godine, ako je žena ubila njenog muža, pokopala je živu u zemlji, a suprug koji je ubio ženu podvrgnut je samo crkvenom pokajanju. Nasledno pravo bilo je pretežno kod muškaraca. Tokom vremena ruskog carstva, zakoni su nastavili da štite uglavnom muškarce i do 1917. godine Rusi su lišeni učešća u važnim državnim pitanjima. Oktobarska revolucija 1917. dovela je boljševike na vlast i reformisao odnose između polova.

U septembru 1918. godine, zakonodavna vlast izravnala je žene sa muškarcima u porodičnoj sferi iu proizvodnji. Ruska Federacija je 1980. godine ratifikovala Konvenciju UN-a o eliminaciji diskriminacije žena, ali zakon o rodnoj ravnopravnosti u Rusiji nije usvojen, državni aparat je apelovao na Ustav, koji već ima član 19.2, koji navodi da, bez obzira na pol, svaki građanin ima jednaka prava i slobode zaštićene od strane države.

Rodna ravnopravnost u Evropi

Rodna ravnopravnost u Evropi danas se smatra osnovom socijalnog blagostanja građana. Politika rodne ravnopravnosti uspešno vodi u zemljama kao što su Norveška, Finska i Švedska, Danska, Island. Faktori koji doprinose razvoju politike rodne ravnopravnosti:

  1. Demokratski i socijalni fokus na stvaranju države u kojoj blagostanje čoveka ne zavisi od njenog pola. Socijalna prava su osmišljena da zaštite rodnu ravnopravnost.
  2. Dostupnost bilo kojeg stručnog obrazovanja i radnog mesta za žene. Najviša zaposlenost žena na Islandu (više od 72% ženskog stanovništva) i Danska (oko 80%). Veliki broj žena ima pozicije u javnoj ekonomiji, dok su muškarci u privatnom vlasništvu. U Danskoj od 1976. godine usvojen je zakon o jednakim plaćama za muškarce i žene. U Švedskoj od 1974. godine postoji kvotsko pravilo, prema kojem je 40% poslova rezervisano za žene.
  3. Zastupljenost žena u mašinskoj industriji. Norvežani veruju da blagostanje zemlje zavisi od učešća žena u upravi, kao iu Švedskoj i Finskoj, gdje više od 40% žena ima javnu funkciju.
  4. Izrada zakona protiv diskriminacije. U prvih pet zemalja Severne Evrope u prvoj polovini devedesetih. Usvojeni su zakoni o ravnopravnosti polova u svim sferama života, koji zabranjuju direktnu i indirektnu diskriminaciju muškaraca i žena.
  5. Stvaranje određenih mehanizama za osiguranje jednakosti spolova (socijalne institucije, odjeljenja za ravnopravnost). Specijalni eksperti prate promociju politika rodne ravnopravnosti.
  6. Podrška ženskom pokretu. Godine 1961. član Švedske narodne stranke je napisao esej Uslovna emancipacija žena, zbog čega su se pojavile debate i postepeno sprovođenje programa za postizanje jednakosti, otvoreni su antikrizni centri za žene žrtve nasilja od strane muževa, centri su dobili finansijsku podršku države. Ženska kretanja za jednakost počinju da se paralelno razvijaju u drugim zemljama Sjeverne Evrope.

Dan rodne ravnopravnosti

Dan rodne ravnopravnosti - datum poznatog međunarodnog ženskog odmora 8. marta smatra se danom jednakih prava žena u zemljama Evrope, zajedno sa muškarcima koji dobijaju istu platu, pravo na proučavanje i primanje bilo kojih zanimanja za održavanje visokih radnih mjesta. Početak ovog procesa postavio je štrajk tekstilnih radnika 1857. godine. Analogni muškarac za ravnopravnost polova smatra se međunarodnim praznikom muškaraca, datum koji je UN osnovao 19. novembra i proslavio se u 60 zemalja.