Međunarodni dan osoba sa invaliditetom

Broj osoba sa invaliditetom širom svijeta se postepeno povećava. Samo u Rusiji će uskoro biti 10 miliona ljudi, au Ukrajini je jednako tri miliona. Povećan je broj hroničnih bolesti, uzrokuje starenje stanovništva u razvijenim zemljama. Svako zna da svaka osoba u starosnoj dobi ima povećan rizik od ozbiljne bolesti ili opasne povrede. Prema statističkim podacima, oko 3,8% ljudi širom svijeta iz različitih razloga ima ozbiljan oblik invaliditeta. Broj djece sa smetnjama u razvoju je vrlo visok. Zbog toga su mnoge javne organizacije sve više zabrinute za problem prilagođavanja osoba sa invaliditetom na život u našem složenom društvu.

Istorija dana

Ako pitate izvan slučajnog prolaznika, u kojem danu je osoba sa invaliditetom, samo nekoliko će moći da vam daju tačan odgovor. Većina zdravih ljudi čak nije svesna svog postojanja. Skupština UN-a 1981. proglašavala je Međunarodnu godinu osoba sa invaliditetom, a zatim 1983. Dekadu osoba sa invaliditetom. Pozvano je da promeni sam pristup problemima osoba sa invaliditetom, kako bi zaštitili svoja ljudska prava za normalan život. Dana 14. decembra 1992. godine, u Skupštini UN je doneta sledeća odluka - svake godine 3. decembra proslaviti Međunarodni dan osoba sa invaliditetom. Na današnji dan, u svim državama koje su članice ove najveće organizacije, treba održati masovne događaje. Trebali bi biti usmereni na maksimalno poboljšanje života ovih ljudi, brzo rešavanje svih hitnih problema i njihovo ubrzano integrisanje u normalan život našeg društva.

Veoma je dobro što se ova autoritativna međunarodna organizacija nije ograničila na prihvaćene dokumente, i stalno postavlja pitanje na samima. Važnu ulogu mnogih ljudi odigrala je usvajanje Rezolucije 48/96, koja je navela Standardna pravila koja obezbeđuju jednake mogućnosti za sve osobe sa invaliditetom. Usvojen je na Generalnoj skupštini UN 20. decembra 1993. godine. Veoma je loše što u stvarnosti članovi ovih Pravila lokalni zvaničnici sporo implementiraju. Ako se to dogodilo, onda ne bi bilo strašnog kršenja prava osoba sa invaliditetom, što mi konstantno vidimo u našim životima. Proslavljanje dana invalida nas podseća na to da mnogim ljudima treba ozbiljna pomoć. Zbog ravnodušnosti naših starih vlasti, oni su prisiljeni da skoro čitav život provode u četiri zida.

Na ulicama naših gradova videćete daleko manje invalida nego zemlje Zapada. Ovo nije zato što imamo manje takvih ljudi nego što to rade. Ova činjenica samo ukazuje na to da ne postoje elementarne pogodnosti koje gradske vlasti u civilizovanom svetu mogu stvoriti za svoje građane sa invaliditetom. Štampa nam je više puta rekla da je većina vrata tako uža da standardne invalidske kolica ne prolaze normalno. Možete računati na stepenice na prstima, opremljene platformama za spuštanje. Javni prevoz nije pogodan za osobe sa invaliditetom. I sami šetači su tako zastarjeli, da izgledaju kao dinosaurusi u poređenju sa standardnim modelima, koji su davno masovno predstavljeni u zapadnim zemljama.

Međunarodni dan osoba sa invaliditetom obilježava se upravo kako bi se naša vlast zapamtila na probleme ovih ljudi i barem nekako pokušala da im pomogne. Ne treba samo osnovno lečenje, već i jednostavno razumevanje. Javnost treba stalno pratiti rad regionalnog i gradskog rukovodstva, što je više moguće, što pomaže da se u životu realizuju svi članovi Standardnih pravila koje je UN usvojilo čak prije dvadeset godina. Samo treba to učiniti ne samo na ovom određenom danu, već tokom cele godine, tek onda možete postići stvarne rezultate u ovom pitanju.