Neke majke su vrlo umorne, kada se njihova djeca ne izlaze na ulici, ali više vole da sjede kod kuće s njom i tiho igraju svojim igračkama ili gledaju TV. Ali kad stignu do igrališta sa velikim brojem dece, pokušavaju da izbegnu kontakt sa njima i samo se prijanjaju majci u potrazi za zaštitom od ove dece. Takvo otuđenje i nespremnost da komuniciraju sa drugim ljudima zovu se beskontaktnost i predstavlja znak problema u vaspitanju ili psihičkom razvoju djeteta.
Da biste riješili problem, prvo morate saznati razlog, jer može biti nekoliko:
- karakteristika karaktera;
- nezdravu psihološku situaciju u porodici (alkoholizam roditelja, dezintegracija porodice, kontradikcije u obrazovanju između članova porodice);
- osećaj inferiornosti u prisustvu fizičkih ili govornih nedostataka;
- neuropatija - urođena dječija nervoza;
- nedostatak ljubavi i pažnje, povećani zahtevi roditelja;
- nedostatak iskustva komunikacije;
- neuropsihične bolesti kao što su epilepsija, šizofrenija, autizam iz ranog detinjstva ;
- formiranje zavisnosti djeteta od roditelja, zastrašivanje stranaca.
Stoga, ako primetite da vaše dete izbegava druge ljude, trebalo bi da odete na istraživanje specijalista: logopedolog, psiholog ili psihoneurolog. U slučaju da je sve u redu sa psihološkim razvojem djeteta, roditelji, koji su saznali razlog neskontaktnosti, mogu mu pomoći da nauči uspostaviti kontakt i biti prijatelji.
Kako pomoći nekontaktnom djetetu?
- proširite sopstveni i društveni krug dječijeg;
- posjetiti nova mjesta (bolje je početi sa malo ljudi);
- češće pohvaljuje dijete za uspjeh, posebno sa nekim;
- stvoriti uspjeh situacije: prvo dajte prilično lak zadatak i nakon njegovog uspješnog završetka, dati kao, ali još teži, sigurno ga podržati na početku;
- dirati dijete da se upozna, najprije ga upozna s nekim, bolje je ići u prirodu sa porodicom gdje su djeca istog uzrasta kao vaša;
- postepeno povećavajte broj prijatelja deteta: u početku će biti dovoljno i 2-3;
- naučite svoje dijete da se igra: objasni mu pravila prvih jednostavnih grupnih igara, igra se s njim samim time da dete postane samopouzdano u sebi osjećajući se u njima;
- organizujte igru u sudnici (uvek sa pravilima poznatim vašem djetetu) sa svim djecom, po prvi put je vaše učešće u igri obavezno, sljedećeg dana već postanete samo posmatrač i kontrolišete igru sa strane;
- razvijate one aktivnosti u kojima je vaše dete uspješno (crtanje, vožnja biciklom, trčanje, igranje lopte);
- nađite pristalice njegovih hobija, na primer: prijavite se za krug;
- u početnoj fazi ne ostavljajte dijete samima sa vršnjacima: zaštitite i pomažite mu vrlo pažljivo, nenametljivo;
- pozovite djecu da posjete, organizuju zabavu, igrice i poslastice za njih, kada će dijete osjetiti s njima nepokriveno, možete početi da hodate u posjeti;
- reguliše odnos u porodici, to se može uraditi kontaktiranjem porodičnog psihologa;
- organizuju komunikaciju sa djecom različitih uzrasta.
Najvažnije, sve to učinite postepeno, pažljivo posmatrajte emocionalno stanje vašeg deteta, a na prvim pojavama nelagodnosti zaustavite se.
Što ranije počinjete da rešavate problem beskontaktnih, lakše će biti za vas i vaše dijete. Ali neophodan uslov za uspješno rješenje je stvaranje u porodici atmosfere ljubavi, poštovanja, razumijevanja i prihvatanja djece kakve jesu.