Antibiotici za pse

Antibiotici se široko koriste u veterinarskoj medicini. Životinjski organizam reaguje na njih na potpuno isti način kao i ljudsko telo. Priključivanjem antibiotika na lečenje, uvijek je neophodno staviti na skali štetu koja im nanosi telo i pretnju životu koju donosi bolest. Najčešće se antibiotici propisuju za akutne inflamatorne procese i pogoršanja hroničnih bolesti kako bi se izbegle komplikacije.

Antibiotici se koriste za lečenje pasa kod određenih bolesti

Liječenje antibiotika ove bolesti kod pasa, kao što je pioderma, je neophodno zajedno sa lokalnim liječenjem lezija kože, korištenjem vitamina, imunostimulansa, autovaccina i drugih lekova koje je propisao lekar. Među antibiotici, češće od drugih, koriste se Cephalexin, Amoxicillin-clavulanate, Clindamycin. Pošto se pioderma leči dugo, lekovi se biraju sa najmanjeg broja neželjenih efekata.

Sa cistitisom kod pasa, antibiotici Tsefkin i Kobaktan su se dobro dokazali. Vezano za cefalosporine Cefkin ima širok spektar delovanja protiv različitih patogenih mikroorganizama. Kobaktan se često preporučuje pacijentima koji su skloni alergijama. Lečenje se dopunjava biljnim decokcijama i antispazmodičnim lekovima.

Kada se otitis preporučuje za pse uho pada Soffradex ili Genoidex, kao i kapi koji sadrže antibiotike Ceftriaxone i Cefazolin. Ljekar treba pregledati svoje ljubimce i isključiti perforiran oblik otitisa, koji ima kontraindikacije za korištenje kapljica sa antibiotikom i propisuje dodatna rješenja i mast za trljanje bolesnog uha.

Lažna trudnoća i postpartalni period su pretrpani upalom mlečnih žlezda. Mastitis koji se pojavio kod pasa ne radi bez antibiotskog tretmana. U zavisnosti od stanja životinje, lek je odabran jači i slabiji u dejstvu, na primer Penicilin ili jači kinoloni.

Kod enteritisa kod pasa da bi se sprečile komplikacije, predviđeni su i antibiotici (Cefazolin), pored onih koji podižu imunitet i antivirusna sredstva.

Na pitanje o tome koji antibiotici se mogu dati psima, tako da je lečenje najefikasnije, lekar će odgovoriti samo nakon obavljanja bakteriološkog pregleda bolesnog organa.