Zauzvrat, na prirodu odnosa roditelja djeteta utiču tradicije koje su usvojene u porodici, kao i stil vaspitanja. Pokušaćemo da razjasnimo ovo pitanje detaljnije.
Vrste roditeljskih odnosa
Postoji dosta vrsta odnosa koji mogu nastati između roditelja i dece različite starosne dobi. Bez obzira na to, profesionalni psiholozi koriste Diana Bombrind klasifikaciju, koja izdvaja samo 4 stila roditeljskog odnosa, od kojih svaka ima svoje specifičnosti:
- Najprikladniji je stil autoritativnog karaktera , jer deca koja su odrasla u porodicama sa ovim tipom roditeljskog ponašanja vrlo lako se prilagođavaju promenama, dobro uče, imaju adekvatnu samopoštovanje i često postižu primetne visine. U ovom slučaju porodica ima visok nivo roditeljske kontrole, koja je, međutim, povezana sa toplim i prijateljskim odnosom prema mlađoj generaciji. U takvim okolnostima, djeca mirno shvataju ograničenja i zabrane koje su uspostavljene za njih i ne smatraju da su radnje njihovih roditelja nepravedne.
- Autoritarni stil karakteriše neobično visok nivo roditeljske kontrole i veoma hladan stav mame i tate detetu. U ovom slučaju roditelji ne dozvoljavaju diskusiju ili ukidanje svojih zahteva, ne dozvoljava deci da samostalno odlučuju i u najvećem broju slučajeva postižu apsolutnu zavisnost potomaka na njihovo mišljenje. Djeca koja su odrasla u takvim porodicama, najčešće raste nekomunikativna, raspoložena i čak donekle agresivna. Sa ovakvim odnosima djeteta i roditelja u adolescenciji, veoma često se javljaju ozbiljni problemi zbog činjenice da je dete potpuno otuđeno od odraslih, postaje nekontrolisano i često dođe u neprijatne situacije.
- Liberalni stil se razlikuje od drugih vrsta komunikacije između roditelja i djece sa neograničeno toplim stavom i bezuslovnom ljubavlju. Iako to izgleda, nije loše, u stvarnosti, u ovom slučaju često se javlja dopustivost, što dovodi do prekomerne impulzivnosti i neadekvatnog ponašanja dece.
- Konačno, indiferentni stil odnosa između djeteta i roditelja karakteriše potpuni nedostatak kontrole i interesovanja djetetovog života od roditelja. Najčešće se to dešava u porodicama gde su mama i tata pretjerano uključeni u posao i ne mogu pronaći vrijeme za svoje potomstvo.
Naravno, svi roditelji daju prednost školovanju koje je bliže njima. U međuvremenu, kako bi odnos odnosa između djeteta i roditelja mogao biti pouzdan, čak iu predškolskom uzrastu, neophodno je sama sebi odrediti adekvatan nivo roditeljske kontrole i istovremeno ne zaboraviti na potrebu podsticanja i hvaljenja djeteta, ali i stalno pokazivati njegovu ljubav. Samo u takvim okolnostima beba će se osećati neophodno, zbog čega će formirati ispravan odnos prema roditeljima i drugim bližnjim rođacima.