25 priča o tome kako su veliki diktatori umrli

"Ne možeš da pobegneš od sudbine", razmišljaš nakon čitanja članka. Bez obzira koliko je sjajna osoba, bez obzira koliko novca i uticaja ima, svakome je predodređeno da pre ili kasnije odlazi u drugom svijetu. Predstavljamo priču o 25 velikih diktatora koji su umrli nesrećnom, strašnom ili smešnom smrću.

1. Muammar Gaddafi (Libija)

Poznat je i pukovnik Gadafi. Libijski državni i vojni lider, koji je u jednom trenutku srušio monarhiju i uspostavio novi režim vlade. Ali 42-godišnja vladavina Gadafija završila je činjenicom da ga je izdao blizak krug. U početku su ga zarobili pobunjenici. Već nekoliko sati mučeno i ismevano. Pored Gaddafija, njegov sin je bio zarobljen, koji je ubrzo ubijen pod nejasnim okolnostima. 20. oktobra 2011. godine, kao rezultat zakona o mafiji, Gadafi je ubijen pucnjava u hramu. Najgore od svega, tela libijskog vladara i njegovog sina su stavljana na javni prikaz, a nakon nekih vremena grobovi Gaddafijeve majke, njegovi strici i rođaci su oskrnavljeni.

2. Sadam Husein (Irak)

Jedna od najkontroverznijih figura prošlog veka. Neki su ga postupali poštujući razlog zbog kojeg je tokom godina njegovog vladanja, životni standard Iračana poboljšan. Drugi su se radujali njegovoj smrti, pošto je ovaj političar 1991. godine brutalno potisnuo ustrebe Kurda, šiita i u jednom trenutku teško odlagao potencijalne neprijatelje. 30. decembra 2006. godine, Sadam Husein obesio se u predgrađu Bagdada.

3. Cezar (Rimsko carstvo)

Izdaja je jedno od najgorih činova koje osoba može učiniti. Drevni rimski komandant i vladar Guy Julius Caesar izdao je blizak prijatelj Mark Brutus. Početkom 44. pne. Brutus i još nekoliko zaverenika odlučili su da ostvare svoje namjere tokom senatnog sastanka, tokom kojeg je gomila nezadovoljnih ljudi napala vladara. Prvi udarac je udario na vrat diktatora. U početku se Guy odupirao, ali kada je video Brutusa, sa neskrivenim razočaranjem, rekao je: "A ti, moje dete!". Nakon toga, Cezar je stao i odupirao se. Ukupno telo vladara pronađeno je 23 ubodnih rana.

4. Adolf Hitler (Nemačka)

O toj osobi nema puno toga. Svima je poznato. Dakle, 30. aprila 1945. Firer je između 15:10 i 15:15 pucao u jednu od podzemnih prostorija Rajh kancelarije. Istovremeno, njegova supruga Eva Braun pila je kalijum cijanida. Prema ranijim uputstvima Hitlera, njihova tijela su ubijena benzinom i zapaljena u vrtu izvan bunkera.

5. Benito Mussolini (Italija)

28. aprila 1945. godine, jedan od osnivača italijanskog fašizma, Duce Musolini, zajedno sa ljubavnicom Clara Petačija streljali su gerilci na periferiji sela Mezzegra, Italija. Kasnije su ispraznjena tela Mussolinija i Petačija bila suspendovana sa nogu plafonima benzinske pumpe na Trgu Loreto.

6. Joseph Stalin (SSSR)

Za razliku od gore pomenutih diktatora, Staljin je umro kao posledica cerebralne hemoragije, paralize desne strane tela. I tokom sahrane vođe, 6. marta 1951., tugovao je čitav SSSR. Govori se da je Staljinova pratnja uključena u njegovu smrt. Istraživači tvrde da su njegovi saradnici doprineli smrti diktatora, pre svega zato što u početku nisu požurili da ga zovu medicinska pomoć.

7. Mao Zedong (Kina)

Jedan od izuzetnih ljudi XX veka umro je 9. septembra 1976. nakon dva teška srčanog napada. Mnogi koji se raspravljaju o negativnim aspektima njegove vladavine, zapamtite da je život odlučio da s njim igra okrutnu šalu. Dakle, u njegovom vremenu bio je bez srca, a na kraju svog života njegovo srce ga je ubilo.

8. Nikola II (Rusko carstvo)

Godine njegove vladavine obilježava se ekonomski razvoj Rusije, ali se, pored toga, pojavio i revolucionarni pokret koji se postepeno razvijao u Februarsku revoluciju 1917. godine, koji je uništio cara zajedno s cijelom svojom porodicom. Tako je, neposredno pre njegove smrti, abdio, i dugo je bio u kućnom pritvoru. U noći od 16. jula do 17. jula 1918. godine, boljševici u Jekaterinju su pucali Nikolas II, njegova supruga Aleksandra Fedorovna, njihova djeca, dr. Botkin, lutalica i cimera carice.

9. Kim Il Sung (Sjeverna Koreja)

Šef države Severne Koreje. Osnovao je nasledno dinastiju vladara i državnu ideologiju Severne Koreje koja se zove Juče. Tokom svoje vladavine, cela zemlja je izolovana od spoljnog svijeta. Do kraja osamdesetih godina, svi koji su videli vladara tvrde da su mu tumori na kostima počeli da se pojavljuju na njegovom vratu, a 8. jula 1994. godine, Kim Il Sung je ubio srčani udar. Posle njegove smrti, proglašen je za "večnog predsjednika" Koreje.

10. Augusto Pinochet (Čile)

On je došao na vlast putem vojnog udara 1973. godine. Tokom svoje vladavine, hiljade disidenta je ubijeno, a na hiljade civila mučeno. U septembru 2006, čileanski diktator je optužen za jedno ubistvo, 36 kidnapovanja i 23 mučenja. Sva ova suđenja pogoršala je njegovo zdravlje. Kao rezultat toga, na početku je pretrpio srčani udar, 10. decembra Pinochet je umro u intenzivnoj brigi od plućnog edema.

11. Nicolae Ceausescu (Rumunija)

Poslednji komunistički lider Rumunije okončao je Božić 1989. U decembru je došlo do nemira u zemlji, a Čaušesku je pokušao da smiri stanovništvo putem govora 21. decembra - gomila ga je gomila. Čaušesku je tokom suđenja bio osuđen na smrt zbog korupcije i genocida. 25. decembra 1989. ubijen je sa suprugom. Najneverovatnije je da je fotografija trenutka kada je 30 ljudi poklonjeno paru i dalje "hodalo" na internetu. Jedan od članova tima za performanse, Dorin-Marian Chirlan, kasnije je rekao: "Pogledao mi je u oči i, kad sam shvatio da ću sada umreti, a ne u budućnosti, plakao sam".

12. Idi Amin (Uganda)

Tokom vladavine Idi Amin u Ugandi, stotine hiljada ljudi je ubijeno. Amin je došao na vlast kao rezultat vojnog udara 1971. godine, a već 1979. godine je srušen i deportovan iz zemlje. U julu 2003. godine, Amin je pao u komu, koja je uzrokovana bubrežnim otpuštanjem, a avgusta iste godine je umrla.

13. Xerxes I (Persija)

Perzijski kralj je umro kao rezultat zavere. Dakle, u 20. godini vladavine, 55-godišnji Xerxes, ubijen sam u noći u spavaćoj sobi. Njegovi ubice bili su šef kraljevske vojske Artaban i eunuh Aspamitra, a takođe i Artakser, najmlađi sin kralja.

14. Anwar Sadat (Egipat)

Pretučeni predsednik Egipta ubili su teroristi 6. oktobra 1981. godine tokom vojne parade. Dakle, do kraja parade kamion se preselio u vojnu opremu, koja se iznenada zaustavila. Potpukovnik je skočio s automobila i bacio ručnu bombu na podijum. Ona je eksplodirala, a ne dosegla cilj. Nakon što je javna tribina otvorena vatrom. Panić je počeo. Sadat je ustao iz stolice i uzviknuo: "Ovo ne može biti!". U njemu je otpušteno nekoliko metaka, što je pogodilo vrat i grudi. Egipatski diktator je umro u bolnici.

15. Park Chonkhi (Južna Koreja)

Ovaj korejski diktator je postavio temelje trenutne napredne ekonomije Južne Koreje, ali istovremeno brutalno potisnuo opoziciju i poslao svoje vojnike da pomognu SAD u Vijetnamu. Njemu se priznaje suzbijanje demokratskih sloboda i masovnih represija. Bilo je nekoliko pokušaja za pak Jonghija. U jednoj od njih, 15. avgusta 1974. godine, njegova supruga Yuk Yong-soo je ubijena. 26. oktobra 1979. pucao ga je direktor Centralne obaveštajne agencije Južne Koreje.

16. Maximilian Robespierre (Francuska)

Poznati francuski revolucionar, jedna od najuticajnijih političkih ličnosti Velike francuske revolucije. On se zalagao za ukidanje ropstva, smrtnu kaznu i opšte pravo glasa. Smatran je glasom jednostavnog seljaka, ljudi. Ali 28. jula 1794. godine, uhapšen je i giljotisan na trgu revolucije.

17. Samuel Doe (Liberija)

Liberijski diktator je došao na vlast putem vojnog udara 1980. godine. Godine 1986. u 35. godini postao je prvi predsjednik države, ali je nakon četiri godine bio otet i brutalno ubijen. Štaviše, pre njegove smrti kastriran je, odsekao mu uvo i primorao Samuela da je pojede.

18. Jon Antonescu (Rumunija)

Rumunski državni i vojni lider 17. maja 1946. bio je priznao kao ratni zločinac, a 1. juna iste godine je ubijen.

19. Vlad III Tepes (Vlaška)

On je prototip protagonista romana Bam Stokera "Drakula". Vlad Tepes je sprovodio politiku čišćenja društva "antisocijalnih elemenata", koji su bili vagabundi, lopovi. Kažu da tokom svoje vladavine možete bacati zlatnik na ulici i pokupiti ga na istom mjestu nakon 2 sedmice. Vlad je bio striktan vladar. Sud s njim bio je jednostavan i brz. Dakle, svaki lopov je odmah čekao vatru ili blok. Osim toga, Vlad Csepesh je očito imao problema sa mentalnim zdravljem. Spalio je bolesne i siromašne u životu, a tokom vladavine ubio je najmanje 100.000 ljudi. Što se tiče njegove smrti, srednjovekovni hroničari veruju da ga je ubio sluga pod pokroviteljstvom Turaka.

20. Koki Hirota (Japan)

Diplomat i političar, premijer, koji je, nakon što je Japan predao Međunarodni vojni sud, osuđen na smrt. Dakle, 23. decembra 1948. godine, u 70. godini, Koki je obešen.

21. Enver Pasha (Otomansko carstvo)

Ismail Enver je osmanski političar koji će kasnije biti priznan kao ratni zločinac, jedan od učesnika i ideologa genocida nad Jermenijom 1915. godine. Enver Paša je ubijen 4. avgusta 1922. godine tokom pucnjavanja sa Crvenom armijom.

22. Joseph Broz Tito (Jugoslavija)

Jugoslovenski političar i revolucionar, jedini predsjednik SFRJ. On se smatra velikodušnim diktatorima prošlog veka. U poslednjim godinama svog života pretrpeo je težak oblik dijabetesa i umro 4. maja 1980. godine.

23. Pol Pot (Kambodža)

Vladu ove kamboške države i političke ličnosti pratili su masovnu represiju i glad. Štaviše, to je dovelo do smrti 1-3 miliona ljudi. Nazvao ga je krvavi diktator. Pol Pot je umro 15. aprila 1998. godine kao rezultat srčane insuficijencije, ali je medicinski pregled pokazao da je uzrok smrti bio trovanje.

24. Hideki Tojo (Japan)

Političar imperijalne Japana, koji je 1946. godine bio ratni zločinac. U trenutku hapšenja pokušao je da se ubije, ali rana nije bila fatalna. Izlečen je, a potom prebačen u zatvor Sugamo, gdje je 23. decembra 1948. Hideki pogubljen.

25. Oliver Kromvel (Engleska)

Šef Engleske revolucije, komandant Cromwell umro je od malarije i tifusa u 1658. Posle njegove smrti, započet je haos u zemlji. Po naređenju ponovo izabranog parlamenta ekshumirano je telo Olivera Kromela. Optužen je za ubistvo i osuđen (objašnjenje: mrtvo tijelo je osuđeno!) Do posthumnog pogubljenja. Kao rezultat toga, 30. januara 1661. godine, još dvojica britanskih političara doveli su ga i telo na vješalicu u selu Tyburn. Tela su visila na javnom ekranu, a onda su ih isecavali. Štaviše, najviše je šokirana zbog činjenice da su ove glave postavljene na šest metara duž palate Vestminster. Posle 20 godina, Cromwellova glava je ukradena i dugo vremena je bila u privatnim kolekcijama i sahranjena je tek 1960. godine.