Djeca ECO

Mnoge žene koje dugo ne mogu da zamišljaju dijete i žele da prolaze kroz IVF proceduru, zanimaju se pitanja o tome koja su djeca rođena nakon IVF-a, bez obzira da li su sterilni. Pokušajmo dati iscrpni odgovor i razmotriti najčešća kršenja koja se razvijaju kod dece koja su zamišljena veštačkom metodom.

Koje bolesti se najčešće primećuju kod dece rođenih nakon IVF-a?

Pre svega, neophodno je reći da je u takvoj situaciji, kao iu slučaju prirodnog đubrenja, najvažniji nasledni faktor. Drugim rečima, ako su roditelji takvog deteta imali određenu vrstu somatskih bolesti, onda je verovatnoća njihovog pojave kod bebe.

Deca IVF se ne razlikuju od uobičajenih, bez obzira da li je korišćen dugi ili kratak protokol. Međutim, rizik od razvoja kongenitalnih patologija je veći. Prema tome, istraživanje američkih naučnika pokazalo je da su djeca "iz epruvete" dva puta veća vjerovatnoća da budu rođena genetskim poremećajima - usne zure, a rizik od razvoja gastroenteričkih bolesti se povećava 4 puta.

Opšti rizik da će dijete rođene kao rezultat IVF-a biti bolesno sa autizmom ili pacijentom od mentalne retardacije je nešto veće nego kod prirodne koncepcije. Slične bolesti se mnogo češće posmatraju sa ovom metodom veštačke oplodnje, kao što je ICSI. Ovim postupkom sperma se unosi u jaje. Ako izrazimo odnos u procentima, izgleda ovako: 0.0136% sa prirodnim đubrenjem; 0.029% za IVF i 0,093% za ICSI.

Da li su povrede reproduktivnog sistema kod takve djece?

Često su žene zainteresovane za statistiku o tome da li su djeca rođena nakon IVF-a neplodna i da li mogu imati djecu.

Zapravo, postupak veštačke oplodnje ne utiče na razvoj reproduktivnog sistema deteta. Međutim, mora se reći da je tokom ICSI moguće da dečak koji je rođen kao rezultat procedure imaće probleme sa reproduktivnim sistemom.

Stvar je u tome da se ova metoda koristi u onim slučajevima kada kvalitet ejakulata ne dozvoljava dijete, tj. čovek ima reproduktivni sistem. Zato dijete u budućnosti može imati istu bolest kao i njegov otac. Prema statistikama, samo 6-7% muške dece može se suočiti sa problemom očinstva u budućnosti.